Srčana želja naših korisnika Emilije i Zvonka bila je jednostavna, ali za njih vrlo posebna – otići u restoran na fileke. U SeneCura domu Novaki Bistranski s velikim smo veseljem odlučili ispuniti njihovu želju. Tako je nastao jedan poseban dan ispunjen osmijesima, razgovorima, emocijama i lijepim uspomenama.
Svaki korisnik ima svoje želje, navike i uspomene koje ga čine posebnim. Upravo zato nastojimo osluškivati njihove potrebe i pronaći načine kako im svakodnevicu učiniti što ugodnijom.Ovoga puta u središtu pažnje bili su naši dragi Emilija i Zvonko. Njihova srčana želja bila je otići u restoran i uživati u tradicionalnom ručku koji im je posebno drag. Fileki su bili više od običnog jela. Za njih su predstavljali priliku za uživanje u poznatim okusima i atmosferi restorana. S puno veselja organizirali smo njihov odlazak. Već sam izlazak iz svakodnevne rutine donio je posebno uzbuđenje. Osmijesi su se pojavili na licima naših korisnika, a dobro raspoloženje pratilo nas je cijelim putem.
Zvonko se prisjetio vremena provedenog u restoranu
Ovaj je odlazak za našeg Zvonka imao posebno značenje. Prije umirovljenja i sam je vodio restoran. Zbog toga mu je boravak u restoranu probudio brojne uspomene. Ponovno je imao priliku osjetiti atmosferu koju dobro poznaje. Miris hrane, razgovor za stolom i poznati ugođaj vratili su ga u neka druga vremena. Takvi trenuci mogu imati veliku emocionalnu vrijednost. Poznata mjesta, mirisi i okusi često nas mogu podsjetiti na ljude, događaje i razdoblja koja su nam ostala u lijepom sjećanju. Za Zvonka je ovaj ručak zato bio mnogo više od odlaska na obrok. Bio je to povratak jednoj važnoj priči iz njegova života.
Dan je bio ispunjen emocijama. Bilo je osmijeha, razgovora, smijeha, ali i suza radosnica. Upravo takvi trenuci podsjećaju nas koliko male stvari mogu imati veliko značenje. Nekome će odlazak na ručak možda izgledati kao sasvim običan događaj. Našim korisnicima on može predstavljati ostvarenje dugo željene želje, povratak lijepim uspomenama ili jednostavno priliku za uživanje izvan svakodnevne rutine. Emilija i Zvonko uživali su u zajedničkom vremenu, a nama je bilo posebno drago vidjeti koliko im je ovaj izlazak značio. U radu s korisnicima doma važno je prepoznati ono što ih veseli. Nekada je to kreativna radionica. Nekada glazba, druženje ili razgovor. A ponekad je to tanjur omiljenog jela u restoranu.
Male srčane želje koje stvaraju velike uspomene
U SeneCura domu Novaki Bistranski nastojimo svakodnevni život naših korisnika obogatiti različitim sadržajima i iskustvima. Briga o korisnicima ne odnosi se samo na svakodnevne potrebe. Važno nam je stvarati prilike za druženje, ostvarivanje želja i doživljavanje trenutaka koji ostaju u lijepom sjećanju. Odlazak Emilije i Zvonka u restoran još je jedan primjer koliko znači slušati naše korisnike. Njihove želje mogu biti jednostavne, ali iza njih često stoje uspomene, emocije i osobne priče. Posebno nas je dirnula Zvonkov odnos prema restoranu i uspomenama koje je ondje ponovno probudio. Bilo je lijepo vidjeti njegovu radost dok se prisjećao vremena kada je i sam vodio restoran. Takvi trenuci podsjećaju nas da svaka osoba ima svoju životnu priču. Na nama je da je upoznamo, poštujemo i, kada god možemo, omogućimo nove trenutke koji će joj donijeti radost.
Izlet na fileke završio je baš onako kako smo željeli – osmijesima i srećom u srcima. Emilija i Zvonko dobili su priliku uživati u omiljenom ručku, ali i provesti vrijeme izvan uobičajene svakodnevice. Nama je ostao osjećaj zahvalnosti što smo mogli biti dio jednog tako emotivnog trenutka.
Ponekad nije potrebno puno da nekome uljepšamo dan. Dovoljno je poslušati njegovu srčanu želju, izdvojiti vrijeme i pokazati da nam je stalo. Upravo takvi mali znakovi pažnje mogu stvoriti velike uspomene.
U SeneCura domu Novaki Bistranski nastavit ćemo osluškivati želje naših korisnika i tražiti prilike za ostvarivanje onih malih, ali njima toliko važnih želja. Jer osmijeh na licu našeg korisnika najbolja je potvrda da je svaki trud vrijedio.
