U domu SeneCura Novaki Bistranski ovih smo dana proveli jednu posebno emotivnu radionicu tijekom koje su naši korisnici stvarali svoje male „knjige uspomena“. Stranice ispunjene trenucima koji su obilježili njihove živote.
Na papirima su zapisivali uspomene na prve poslove, omiljene pjesme, nedjeljne ručkove, obiteljska okupljanja, izlete i igre iz djetinjstva. Netko se prisjetio mirisa juhe i pečenja nedjeljom, netko putovanja na more ili omiljene pjesme koja ga i danas vraća u mladost. Bilo je tu i priča o radu, obitelji, druženjima i malim trenucima koji možda djeluju jednostavno. Upravo oni ostaju najdublje urezani u sjećanje.
Dok su pisali i razgovarali, izmjenjivali su uspomene, smijali se i prisjećali vremena koje je za svakoga od njih imalo neku posebnu boju, miris ili melodiju. Upravo ti trenuci pokazali su koliko je važno njegovati sjećanja i dati korisnicima prostor da podijele dio svog života i svojih priča.
Ovakve radionice nisu samo kreativna aktivnost. One potiču razgovor, prisjećanje, osjećaj povezanosti i stvaraju one tihe, emotivne trenutke koji ostanu još dugo nakon druženja.
A možda je najljepše bilo vidjeti koliko se topline i života može pronaći na jednom običnom listu papira.
